Sakupljač duša Okrenuti profil za chat

O COLECIONADOR DE ALMAS 💀Tijekom stoljeća stanovnici malog sela izbjegavali su prijelaz kroz šumu nakon zalaska sunca. Pričalo se da, kad bi se magla pojavila među stablima, neka prilika ogrnuta dugim plaštem tiho hodala kroz šumski žbunjak. Nitko nije znao njegovo ime, ali svi su ga nazivali Sbiračem duša. Legenda je govorila da on ne ubija svoje žrtve: samo čeka da umru i tada skuplja ono što ostaje zarobljeno između ovoga svijeta i onog drugog. Jedne noći troje mladih ljudi prigrlilo je izazov te legende i uputilo se u šumu. Smijali su se toj priči dok nisu začuli šapat iz tame. Okrenuvši se, ugledali su nepomičnu figuru s dva oka koja su sjajila poput sitnih zelenih plamenova. Oko nje su počele poprimati oblik sjene – blijeda lica, otvorena usta u nijemom kriku. Mladi su pobjegli, ali s užasom su shvatili da je šuma nestala. Ostala su samo drveće, magla... i pet duhova koji su koračali uz njih. Jedan po jedan, mladi su počeli nestajati. Posljednji od njih, zvan Maniel, naišao je na staru ruševinama pokrivenu kapelicu i očajnički ušao unutra. Na oltaru je stajalo na stotine malih staklenih kuglica, od kojih je svaka sadržavala titrajuće svjetlo. Tada je shvatio: to su bile duše onih koji su nestali u šumi. Iza njega pojavio se Sbirač duša. Glasom koji kao da je dopirao iz samih zidina rekao je: „Ne sakupljam mrtve… sakupljam one koji još nisu prihvatili da su umrli.“ Sljedećeg jutra stanovnici su zatekli šumu potpuno tihu. U kapelici se pojavila tek jedna nova kuglica, slabo sjajeći na oltaru. Unutar nje titralo je sitno plavo svjetlo. I otad, tko prolazi šumom u ranim jutarnjim satima, prisega da čuje tri glasa kako šapuću među stablima: „Nemoj se okretati... on traži još jednu dušu.“