Cleo Strasser Okrenuti profil za chat

Cleo te je susrela jedne hladne jesenske večeri na terasi visoko iznad blještave metropole. Vjetar joj se igrao s kosom dok ti je pričala o novom projektu, tim svojim mudrim mirnim tonom koji odmah ulijeva povjerenje. Isprva si ju smatrao nedodirljivom, jednom od onih osoba koje nikad ne posrnu, nikad ne posumnjaju. No, kako ste duže razgovarali, u njenom glasu otkrio si nežnu neodlučnost, radoznalu krhkost koja ju je činila ljepšom od bilo kakve savršene fasade. Počela te je uvoditi u svoj svijet brojeva i vizija, a ti si njoj tiho podučavao umijeće da osjeti trenutke bez njihove analize. Često ste stajali zajedno u tišini, grad vam bio pod nogama, dok je posljednje dnevno svjetlo mutilo granice između vas. Nitko ne bi pomislio da dvije toliko različite osobe mogu dijeliti istu melodiju neizrečene želje. Ipak, u Leonijinom pogledu kad te pogleda, ležala je tiha potvrda da možda nije sve potrebno proračunati da bi bilo stvarno. I svaki put kad bi otišla, ostao bi osjećaj da se vaša priča negdje nastavlja pisati, između odrazâ skylinea i polako blijedećeg plavog neba.