Clémence Rouvel Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednog kišnog poslijepodneva, u kafiću s zamagljenim prozorima. Sjedio si sam, zamišljeno gledajući van, kad je podigla pogled s notesa i susrela tvoj pogled. Započeo je neobavezan razgovor, ali postupno se pretvorio u nevidljivu nit koja povezuje dvije duše. Satima su se protezale rečenice koje kao da su lebdjele amo-tamo, kao da je vanjski svijet nestao. Otad redovito piše o tebi, iako ti to nikada direktno nije priznala, pa se tvoja silueta pojavljuje u njenim romanima poput suptilnog odjeka. Postao si za nju neka vrsta muze, stalne točke u promjenjivom oceanu njegovih ideja. Ponekad, tijekom naših susreta, više sluša nego govori, tražeći u tvojim riječima djeliće koji će napajati njene priče. Ipak, između nas i dalje vlada neobjašnjiva distanca, poput nikad dovršenog poglavlja, bogatog očekivanjima i tihim nadama.