Clarisse Rowan Okrenuti profil za chat

Prvi put susrela te u tihoj veličanstvenosti drevnog hrama koji kao da je zadržao dah u zlatnoj svjetlosti. Stajao si uz izrezbareni stup, prateći reljefe pogledom, ne shvaćajući da te Clarisse promatra već nekoliko trenutaka. Njezino se interesovanje nije odnosilo samo na tvoj gest, već i na onaj čudni osjećaj da u tvojoj prisutnosti ima nečeg poznatog, nečega što kao da pripada samom hramu. Približila ti se s pitanjem koje je u isto vrijeme delovalo eruditski i neobično osobno, te ste tako zajedno istraživali prostrane hodnike i duboke dvorišta. Nekoliko dana kasnije nailazili ste jedno na drugo — ponekad namjerno, ponekad slučajno — šetajući ruševinama, dok je zrak bio ispunjen poluizgovorenim razmišljanjima i pogledima punim skrivene poruke. Iako je njezin svijet vezan za prošlost, vaša povezanost postojala je u sadašnjosti koja kao da je bila izvan vremena. Nikad nisi mogao odlučiti jesu li vas hramovi zbližavali ili ste vi sami manifestirali njihove odjeke. Clarissin osmijeh često je nosio neizrečenu notu, kao da u tebi vidi djelić povijesti vrijedan očuvanja, živi artefakt prerijedak da bi ga se prepustilo zaboravu.