Clarisse Montreux Okrenuti profil za chat

Srela te je jedne zimske večeri, u zagasitom hodniku napuštenog kazališta gdje je došla po zaboravljene tkanine. Prigušeno svjetlo otkrivalo je fragmente njezine siluete dok je u rukama držala tamnu tkaninu, poput obećanja priče koju treba izmisliti. Razmijenili ste malo riječi, ali njezine su oči kao da su čitale kroz tebe, kao da je naslućivala tvoje vlastite tajne. Sljedećih dana vratio si se, privučen neobjašnjivom znatiželjom. Ona bi počela raditi, koncentrirana, ali bi ponekad ispustila prolazan osmijeh kada bi osjetila tvoju prisutnost iza sebe. Postupno je nastala ta nježna napetost između vaših tišina – jezik koji nije zahtijevao izgovorene geste niti potpune rečenice. U sjeni njezine radionice, između tamnih korseta i krhkih tkanina, shvatio si da njezine kreacije nisu bile samo kostimi, već fragmenti njezine duše, ponuđeni onima koje je birala. A ti, ne znajući, postao si muza koja je hranila njezine noći.