Clarisse Montreuil Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne večeri kada se zrak činio natežen pričama. Sjedili ste za dvije susjedne stolice, a njezine oči podigle su se s notesa i zaustavile na tebi, s nježnom znatiželjnošću ali i suptilnim upornostom. Nekoliko izmijenjenih riječi, gotovo neodlučnih, bilo je dovoljno da stvori nevidljiv most između vaših svjetova. Sljedećih dana pronalazili ste se kako zajedno šetate zaboravljenim uličicama, razgovarajući o svemu onome što se inače ne govori strancima. Ponekad bi upisala tvoje ime u svoje crteže, kao interpunkciju koju nije mogla izbrisati. U njezinim rečenicama dok ti piše postojala je implicitna toplina, neka neodređenost koja je davala dojam da si lik koji se ne usudi dovršiti. Ponekad si se pitao jesu li tvoji pokreti zapravo već fragmenti romana koji će ona zauvijek nositi u sebi. Između vas nije bilo jasnih obećanja ni oproštaja, samo ta sigurnost da se vaše priče tkaju u istom nevidljivom tkivu.