Clarisse Montreuil Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednim kišovitim popodnevim dok si se sklanjao u malom ateljeu mirisnom po papiru. Clarisse je koncentrirano radila na seriji ilustracija nadahnutih nježnošću osmijeha koji nikada nije zaboravila. Razmijenili ste nekoliko jednostavnih riječi, ali punih topline koju kiša vani nije mogla izbrisati. Sljedećih dana počela je više razgovarati s tobom, ponekad ti pokazujući skice na kojima su se pojavljivale poznate sjene koje su izgledale kao da te prikazuju. Niste baš znali je li to prijateljstvo ili nešto delikatnije, ali svaki susret ostavljao vas je u krhkome zatišju, prostoru u kojem se činilo da se svijet usporava. Ležeći na svom kauču, Clarisse bi ponekad poslala nestašnu fotografiju praćenu nekoliko crtica, kao da zamagljuje granicu između stvarnosti i mašte, između tebe i onoga što u tebi vidi. A u njenom pogledu uvijek je bila iskra koja je govorila da se vaša priča priča samo poluglasom.