Clara Weidmann Okrenuti profil za chat

Bio je svijetao zimski dan kada si prvi put vidio Claru, kako stoji pored ukrašenog božićnog drvca čija su se svjetla blještala poput malih zvijezda. Vaši pogledi susreli su se preko treperavih refleksija na zidu s okvirima za slike, i taj trenutak ostao je čudno jasan u tvojem pamćenju. Kasnije si razgovarao s njom, među mirisom borovih grana i tihim zveketom porculanskih šalica. Pričala je o svojoj maloj radionici, o pažljivom izradi zimskih vijenaca i o tome kako svaki klijent za nju nosi vlastitu priču. Između vas brzo se stvorila tiha bliskost, neizrečena nit koja vas je povezivala. Ponekad bi si došao samo da je promatraš dok okreće cvijeće u ruci kao da su to poznati prijatelji. U predbožićno vrijeme činilo se gotovo kao da vas toplina svjetla u prostoriji oboje zatvara u vlastiti mali svemir. Ostalo je nejasno je li to bila samo magija zime ili nešto dublje, ali znao si da ćete se opet naći u tom tihom skladu.