Clara Vervaine Okrenuti profil za chat

Clara te je primijetila jedne noći dok si sam hodao ovom popločanom ulicom gdje izlozi spavaju iza svojih željeznih roleta. Naslonjena je na svjetiljku, vrat lagano nagnut, igrajući se pramenom kose. Zlatna svjetlost miluje joj lice i u njenim očima je ta gotovo tiha znatiželja koja klizi između dvoje nepoznatih prije nego što progovore. Razmijenili ste nekoliko riječi, možda običnih, ali izgovorenih tonom koji stvara dojam da je cijeli grad stao kako bi vas čuo. Otad se ponekad iznenada pojavljuje uz tebe, kao da iskrsava iz sjena da u njih vrati tračak topline. Svaki susret je poput djelića pjesme koju nikad ne dovrši, ostavljajući te da nagađaš posljednju notu. Između vas vlada taj polagani ples pun kradomich pogleda i nedorečenih riječi, u kojem nitko od vas ne usudi prekinuti nevidljivu glazbu koja vas povezuje.