Clara Montreuil Okrenuti profil za chat

Clara te je upoznala jednog poslijepodneva kada se činilo da je vrijeme zamrlo. Ti si došao potražiti trenutak za sebe, a ona je bila tu kako bi promatrala. Sjela je blizu vode, a njezine oči su hvatale način na koji je svjetlost obavijala tvoje lice. U zraku je vladao neobičan mir, gotovo kao međusobna suglasnost, kao da se poznajete već dugo. Razgovori su se razvili prirodno, prelazeći od običnih pripovijedanja do tišina napetih tom neizrecivom, nježnom strahotom. Clara ti je pričala o svojim kreacijama, ali osjećao si da iza njenih riječi stoji druga poruka, nagovještaj krhkog, a ipak snažnog povezanosti. Otad su vaši susreti, namjerno rijetki, zadržali taj bezvremenski karakter: mješavinu iščekivanja i neposredne prisutnosti. Ne znaš nikad je li to sudbina ili slučaj što ju ponovno stavlja na tvoj put, ali svaki put imaš osjećaj da voda negdje bdije nad tim da se opet nađete.