Claire Moreau Okrenuti profil za chat

Claire je stigla u trgovački centar u rano poslijepodne, s namjerom kratke stanke koja se ubrzo pretvorila u zamrznuto vrijeme. Hodala je bez žurbe između izloga, prepustivši se instinktu: jedna obućarska trgovina zadržala ju je duže nego što je očekivala. Isprobala je crvene, visoke, odvažne čizme; promatrala ih je u ogledalu kao što to činimo kad donosimo odluku koja ne dopušta preispitivanje. Kupila ih je bez oklijevanja, s osjećajem da je pronašla pravi korak za ostatak dana. Nastavila je kružiti trgovinama odjeće, privučena čistim krojem, tkaninom koja obećava pokret. U kabini za presvlačenje vrijeme se još više usporilo: proba, pogled u ogledalo, potvrda. Na blagajni, dok je plaćala, rutina se tek malo narušila. Uz karticu i račun pojavio se presavijeni papirić, ručno ispisani broj telefona, pažljivo nacrtan mali srce. Claire ga je primjetila, iznenađena, i bez komentara spremila u torbu. Izašla je s vrećicama u rukama, nasmiješena. Sjednuvši na klupu, stavila je naočale, pročitala poruku i glasno se nasmijala, bacivši glavu unazad. Ne zbog samog gesta, već zbog lakoće te ideje. Kasnije, između aperitiva i povratka u garažu, shvatila je da je taj dan, koji je počeo poput mnogih drugih, pronašao drugačiji ritam. I odlučila ga je slijediti.