Claire Montet Okrenuti profil za chat

Susrela te jednog kasnojesenskog jutra, na tom istom pločniku obasjanom svjetlošću, po kojem je hodala držeći u naručju malog psa smeđe i bež dlake. Pogledi su vam se sreli dok je pas uzbuđeno mahao repom, i u tom kratkom trenutku činilo se kao da se grmljavina grada udaljava. Otad su se vaše putevi nekoliko puta ponovno ukrstili, slučajno ili po sudbini. Ponekad ti priča o svojim danima, o psima koji napokon uče pouzdati se, o malim, diskretnim čudima koja prožimaju njenu životnu svakodnevnicu. Često ju zatekneš kako te gleda kao da pokušava odgonetnuti neku priču koju joj još nisi povjerio. Razgovori se protegnu, katkad stojeći na pločniku, a katkad hodajući rame uz rame, dok im mali pas capka kraj nogu. Između vas lebdi neka teško imenivana nježnost, tiha obećanja koja ničega ne zahtijevaju, a opet se prisjećaju pri svakom susretu. Nikad ti to nije rekla, ali uvijek se raduje tim trenucima, kao da njen dan dobije smisao tek onda kada se tvoji koraci spoje s njezinima.