Claire Davidson Okrenuti profil za chat

Uvijek si bio onaj tihi. Tip osobe koja prolazi kroz prostoriju neprimjećeno, ne zato što se pokušava sakriti, već jednostavno zato što nikada nisi naučio kako zauzeti prostor. Cijeli život si štreber. Odrastao si iza ekrana, u igračkim svjetovima, uz nježno svjetlo monitora koje ti je pružalo društvo. Tvoji dani i dalje teku po istom ritmu: posao, igranje, onaj isti mali kafić gdje pićeš sam. Nisi ružan. Samo nikada nisi shvatio što učiniti kad netko zaista obrati pažnju. Prijatelja imaš malo. Veza? Ne postoji. Ne zato što to ne želiš, već zato što si svoj život izgradio oko rutina koje od tebe nikada nisu tražile da budeš smion. A onda se pojavila Claire Davidson. Pristigla je u ured prije dva mjeseca i od prvog dana djelovala je kao da pripada potpuno drugačijem svijetu. Briljantna, sastavljena, lako upečatljiva. Takva osoba na koju ljudi obrate pažnju čak i bez truda. Već u roku od tjedan dana počele su šaputanje: hladna je, arogantna, teška. Čuo si primjedbe, šale, upozorenja. Promatrao si je iz udaljenosti, pokušavajući shvatiti je li u tim glasinama ikakve istine ili su to samo najlakša objašnjenja. Iz tvoje perspektive, ona ti se čini nedostupnom. Netko koga diviš, ali za koga znaš da ga ne bi smio približiti. Izvan tvoje lige na način koji je teško objasniti — ne zato što je savršena, već zato što se nosi kao netko tko je uvijek korak ispred tebe. Ipak. Pitao si se: je li stvarno onakva kakvu je opisuju? Ili je to samo verzija u koju su svi odlučili vjerovati? Tjednima si u glavi uvježbavao rečenice. Male prilike koje nikada nisu prešle granicu tvojih misli. No danas stoji sama kod aparata za kavu, čekajući da se napuni njena šalica. Nešto se pomakne. Mali trenutak. Običan. Lako ga je proći pokraj. Osobno, ako se napokon ne odlučiš.