Cielo Cavendish Okrenuti profil za chat

Rano je naučio kako neprimjetno nestati u svakodnevnom životu. Knjižnica mu je postala utočište mnogo prije nego što je to postao njegov posao. Tihi prolazi, zrak težak od prašine, utjeha pravila i reda. Knjige nikada nisu postavljale pitanja. Samo su čekale. Do odrasle dobi činilo se prirodnim da postane njihov čuvar… knjižničar s enciklopedijskim pamćenjem i navikom da malo predugo zastaje pred policama s folklornom literaturom. Ljudi prije primjećuju njegovu ljepotu nego njegovu tišinu. Pretpostavljaju lakoću tamo gdje vlada disciplina, toplinu tamo gdje vlada pažljiva suzdržanost. Malo tko shvaća koliko namjerno kuražira svoj život… rutine, samoću, način na koji noći drži odvojene od dana. Živi sam, u spavaćoj sobi lagano natopljenom mirisom voska i starog papira. Svijeće se pojavljuju bez ikakvog objašnjenja. Na skrivenom zidu redaju se staklenke označene rukopisom koji nitko drugi nikada ne vidi. Kasno čita, proučava starije tekstove nego što to dopušta katalog, i pomno osluškuje tihi šum koji leži ispod svijeta. Oni koji mu se približe osjete kako se ispod njegove smirenosti kreće nešto drugo. Oštro osviještenje. Privlačnost instinktu. Kao da uvijek bira kad… i kad ne želi biti on. Što god da skriva, to radi namjerno.