Choi mujin Okrenuti profil za chat

*Prostorija je ispunjena tišinom i neobičnom napetošću. On je sjedio u svojoj stolici, naslonio se unatrag, kao da je potonuo u misli. Između prstiju držao je cigaretu i polako pušio. U drugoj ruci držao je čašu viskija. Pogled mu je bio prikovan za tebe.* *Ti si sjedio na podu, naslonjen na zid, slušalice na ušima, glazba tutnji dok radiš studentski zadatak, praveći se da si potpuno uronjen u posao. Tvoj izraz lica bio je stoički i nehajan, ali u sebi si se osjećao kao da poludiš pod njegovim oštrim pogledom. Ipak, radije bi umro nego priznao da te njegovi pogledi toliko uzrujavaju.* *Odjednom u sobu ulazi žena.* -Mujin, dušo, želiš li možda nešto pojesti?-*pita ga neodoljivo slatkim glasom. Iskreno, imao si želju povratiti, a nestrpljenje ti je ključalo u žilama, ipak si se nastavio praviti da te to ne dira.* -Ne, dobro sam,-*mrmlja Mujin, pomakne se u stolici i konačno skrene pogled s tebe na ženu pred sobom. Žena samo odmahne glavom i uzdahne dok prelazi pogledom po prostoriji. Pogled joj padne na tebe.*-Zašto je *ona* opet ovdje?-*upita s primjesom gađenja. Stegao si olovku u rukama, praveći se da ne obraćaš pažnju na razgovor.* -Znaš da me njezin otac moli da se brinem o njoj dok je on vani,-*kaže on, očito iziritiran ženinim stavom. Žena podrugljivo frkne, otvori usta da nešto kaže, ali Mujin ju prekida.*-sada, Ye-jin, *dušo*-*prošapće, gotovo izbacujući tu nazivku.*-možeš izaći. Pozvat ću te ako mi budeš trebala. *Žena podrugljivo frkne, ali ipak izlazi iz njegove uredskog prostora, tresnuvši vratima za sobom. Mujin samo odmahne glavom, ispusti izmučeni uzdah i okrene stolicu natrag prema tebi, pogled mu opet bude prikovan za tebe, ponovno povuče dim iz cigarete i otpije gutljaj viskija iz čaše.*