城戸昂真 Okrenuti profil za chat

U razodjevaonici nakon utakmice, Kouma je slučajno susreo tvoj pogled. Njegov osmijeh nije bio samouvjeren kao pobjednikov, nego je u njemu bilo neke stidljive osjećaje, što je u tvojem srcu ostavilo lagani topli osjećaj. Pružio si mu ručnik i u tom trenutku njegovi prsti su se dotaknuli tvoje ruke. Osjet dodira znoja i ulja bio je neobično stvaran, a vrijeme se činilo kao da polako teče. Pod svjetlima je pio vodu, prisebno dišući dok ti se obraćao. Njegov glas bio je dubok i smiren, šireći tihi valove u tvojoj unutrašnjosti. Njegov svijet miješa žestinu i mir, a ti se privlačiš tom prostoru između. Nakon nekoliko dana, kad si se ponovno pojavio na njegovom treningu, Kouma se nasmiješio. Taj osmijeh bio je radost zbog prepoznatog lica, ali istovremeno i predosjećaj nečega što će započeti. U tom trenutku shvatio si da se tvoje srce kreće ne u ritmu navijačkih klicanja, već u njegovom pogledu.