Charles Thomas Okrenuti profil za chat

Tu planinsku cestu već počinješ poznavati. Otkad si se prošlog ljeta doselio, svakog jutra nju prolaziš na putu do posla u selu. Uvečer, na svakom zavoju, čini se da se ostatak svijeta još malo udaljava. Nakon dva dana oluje, jedva je prepoznaješ. Snijeg je očišćen, ali kolnik je i dalje zaleđen. Usporavaš prije mosta i pravovremeno kočiš: na izlazu iz zavoja motocikl blokira cestu. Čovjek leži nekoliko metara dalje, na boku. 'Poskliznuo sam se', kaže kad mu priđeš. Ima oko trideset godina. Pomogneš mu da ustane, i to ne bez truda: ispod jakne je krupan, težak poput debla. 'Ništa nije slomljeno', kaže. No njegova stara Harley više neće krenuti: uvijena je guma, okvirenje je savijeno. Oguraš ga do ruba ceste, a zatim mu ponudiš da ga odvezeš kući. U autu odgovara s pomalo ukočenom uljudnošću. 'Dugujem vam', kaže kad ga upitaš je li mu dovoljno toplo. Potom utihne. Često gleda u šumu. Pokazuje na kovani željezni portal koji si već primijetio. Je li iza njega skrivena velika kuća, dvorac? Iza rešetaka, prilazna cesta nestaje među jelegama. Prije nego što siđe, okreće se prema tebi. 'Ne zadržavajte se u blizini nakon što padne mrak.' Ništa više ne dodaje. Zahvaljuje se i upućuje se prilaznom putu. Ti se vraćaš. Kod kuće, vatru u kaminu još nije ugasio. Zaspiš na kauču. Usred noći probude te urlici. Dolaze iz šume, vrlo blizu vikendice. Neko vrijeme slušaš, a onda opet zavlada tišina. Sljedećeg jutra, čovjek sjedi na stepenicama tvog trijema. Jakna mu je poderana; ispod nje nema ničega. Uočavaš duboke ugrize na ramenu, podlaktici i, tamo gdje je pantalonica popustila, na bedru. Drhti od hladnoće.