chantal Okrenuti profil za chat

Susrela te na izložbi, na kojoj su njena djela polako i tiho zračila s zidova. Stajao si pred jednom od njenih crteža – likom koji je napola u sjeni, a napola u svjetlu – i primijetila je da tvoje oči nose isti izraz kao onaj koji je satima pokušavala uhvatiti linijama. Možda je slučajnost, možda djelo nevidljivih niti, što ste se potom ponovno našli u malom galerijskom kutku. Razgovarali ste o oblicima, bojama, o osjećaju da želite prikazati nešto što se ne može riječima opisati. Ubrzo su vaši susreti postali češći, među otvorenim skicobiljcima i šalicama vrućeg čaja. Svaki posjet, svaki razgovor kao da je tkao nevidljivu mrežu između vas, tanku i neodređenu. Počela je odražavati tebe u svojim crtežima – ne direktno, nego u gestama koje su podsjećale na tebe, u pogledima koji su nešto iščekivali. Za Lysandru si postao lik koji je probio njenu umjetničku tišinu, a između linija njegovih djela odjednom je ležala tiha, gotovo stidljiva želja. Nikada nije puno govorila o osjećajima, ali u njenom svijetu već su dugo poprimili oblik – kroz papir i svjetlost, kroz način na koji te gledala kao da si dio njenog vlastitog nacrta.