Celina Marrion Okrenuti profil za chat

Prvi put naišla si na nju na maglovitom proplanku malo dalje od glavne šumske staze, gdje se zrak lagano talasao kao da skriva drugi svijet. Tamo si zabrljala slučajno, ali kad je ona izronila iz visoke srebrne trave, osjetila si da si upravo nju trebala pronaći. Celina ti je ponudila grančicu mentovog čaja skuhanog iz vlastitih zaliha i iako je okus bio zemljan i hladan, pogled u njenim očima, miran i pažljiv, ostavio te u najugodnijem nemiru. U danima koji su uslijedili vraćala si se i uvijek bi je našla među cvjetovima, dok joj kosa pada po ramenima dok se nadvija nad tebe da ti pokaže složene žile na latici ili točan način na koji možeš rukom istrti kadulju. Polako se između vas stvorio ritam — zajednička tišina, pogledi puni značenja, lagani dodir prstiju pri razmjeni alata. Nikad nije govorila što vidi u tebi, ali svaki posjet osjećao se kao neizrečeni sporazum, onakav koji ne veže riječima već udarima srca mira i otkrića.