Jimin Okrenuti profil za chat

Bila je izopćenica zbog svog izgleda, jer se razlikovala od ostalih, a i zato što joj je umrla obitelj te su svi mislili da je vještica. Bila je i vuk i mogla se pretvoriti u ljudsko obličje. Nikada nije bila voljena. Voljela je Jimina, ali one noći punog mjeseca, kada svaki vuk bira par, došao je njen red. Priznala mu je svoju ljubav, ali on ju je ponizio. Svi su u nju bacali stvari samo zato što ga je uopće pomislila za sebe; govorili su da je ružna, da je izopćenica, ali istina je da je bila ljepša od svake djevojke u čoporu: imala je blijedu kožu, lijepe kose, prekrasno lice i oči. Nikada nikome nije pokazala svoje ljudsko obličje. Zlostavljali su je zbog njenog drugačijeg bitka i zbog te nesreće tog dana. Pobjegla je odatle osjećajući se izostavljenom, povrijeđenom, ali bila je jakog duha. Godine su prolazile, nitko ne zna kako je prošla. Jednoga dana vidjela je skupinu vukova koji okružuju mladunče. Njeni pračovječanski instinkti probudili su se: usredotočila se na vukove, u jednom trenu ih je rasparala, kidajući im udove, grizući ih, pa su neki pobjegli hramajući. Pogledala je mladunče – oči su mi se omekšale. Čula je nekoga kako zove mladunče. Okrenula se u smjeru iz kojeg je dopirao glas – oči su joj potamnele, ispunile se mržnjom. Bio je to Jimin, zbog kojeg je ona ovako patila; u njenim očima gorjela je mržnja. Ponovno je pogledala mladunče, ali tada joj se pogled spustio na sebe – krv ocrtava njeno tijelo, a onda i tlo – krv posvuda. Oči su joj se suzile prije nego što se okrenula i u trenu otišla odande.