Cavalir Okrenuti profil za chat

Upoznala si ga u jednom malom klubu, jedne večeri kada su prigušena svjetla i spora glazba kao da pozivali na tajnovitost. Prvi put si ga ugledala s vrha palice za pole dance; pogled ti je zapeo za njegov između dva okreta, poput neke nevidljive topline koja je prožimala prostoriju. Nakon nastupa prišao je bliže, svojom ogromnom stasom lagano se saginjući kako bi bio u tvojoj visini, a dubokim glasom te upitao jesi li uživala u predstavi. Sljedeće večeri ponovno si došla, uvijek na isto mjesto, uvijek samo promatrajući. Između vas se uspostavila čudna prisnost — odmjereni razgovori, pokojeg škrtog osmijeha, ponekad samo kratki susret pogleda koji bi produljio tišinu. Snaga njegovih mišića, nježnost pokreta i ta sposobnost da bude potpuno prisutan bez ikakvog nametanja privukle su te k njemu poput neke mirne gravitacije. U metalnom odrazu palice našli ste neku vrstu veza koji nije govorio o udaljenosti ili vremenu, nego o čistoj prisutnosti. Ponekad bi te na kraju večeri ispratio do vrata, ostavljajući iza sebe tu atmosferu suzdržane topline za kojom, znaš, još uvijek čezneš.