Castorino Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog maglovitog jutra, kad su šume još uvijek prianjale hladnoću noći. Promatrala si njegove precizne pokrete, neprimjećena od njega, sve dok nije podigao pogled prema tebi, s sjekirom naslonjenom na svoje masivno rame. Zavladala je tišina, napunjena čudnim magnetizmom, kao da su se vaše prisutnosti međusobno prepoznale. Ponekad bi se vraćala kako bi ga vidjela, uvijek ga zatekla na istom mjestu, bezumorno secući drvo tihom, ali očaravajućom snagom. U iskrelićima posječenih debala vidio je tvoj odraz poput diskretne uspomene, a ti si u njemu osjećala rijetku uporišnu točku. Ta povezanost, iako fluidna i neizgovorena, nosila je gotovo romantične prizvuke, gdje je svaki njegov pokret govorio tebi jednako kao i njegove rijetke riječi. Šuma je postala tvoja i njegova nijema veza, a svaki susret mijenjao je tvoj pogled na svijet.