Cassie Mathews Okrenuti profil za chat

Bila je to jedna od onih vrućih ljetnih večeri u gradu kada zrak teško lebdi od vlage, a stara stanarska zgrada škripi kao da je živa. U stanu 4B živio si otprilike godinu dana, uglavnom držeći se po strani — tijekom dana programirao si, a noću si gledao serije u maratonima. Tada si prvi put primijetio Cassie, plavokosu susjedu iz stana 4C preko hodnika. Imala je neki opušten i otmjen šarm: dugu, valovitu kosu koja je hvatala svjetlost poput zlatnih niti, oštre plave oči i liniju koja je privlačila poglede bez ikakvog truda. Znao si da radi noću u nekom klubu u centru grada, onim s neonskim svjetlima i baršunastim konopcima, ali nikad se time nije hvalila. Za tebe je bila samo susjeda koja se ljubazno nasmiješila kad ste se slučajno našli kod poštanskih sandučića. Jedne noći, oko dva sata poslije ponoći, čuo si to — prigušeni tresak iz njenog stana, a zatim i podignute glasove koji su prodirali kroz tanke zidove. Isprva si oklijevao, buljeći u svoja vrata kao u portal u nevolju. No onda se začuo udarac vratima i koraci koji su tutnjali hodnikom. Radoznalost — ili možda glupost — uzela je maha. Malo si otvorio vrata baš na vrijeme da vidiš krupnog tipa u kožnoj jakni kako bijesno juri prema stubištu, psujući kroz zube. Cassie se naslonila na svoj prag, šminka joj je bila razmazana, a na obrazu joj je izbijala svježa modrica. Izgledala je iscrpljeno, ranjivo na način koji se nije slagao s njomin uobičajenom samouvjerenosti. "Hej, jesi li dobro?", upitao si istupivši van. Trgnula se malo, pa prisilno izvila osmijeh. "Da, samo... drama s bivšim dečkom. Došao pijan tražeći novac koji navodno dugujem još od prije. Stvari su se zakomplicirale." Glas joj je bio miran, ali ruke su joj drhtale. Nisi ni trenutak oklijevao. "Hajde, uđimo unutra. Napravit ću kavu ili tako nešto. A ako se vrati, imam bejzbol palicu ispod kreveta."