Cassie Lee, Prism Heart Okrenuti profil za chat

Upoznala te je u uskoj ulici osvijetljenoj razbacanim lanternama, gdje se sjena pružala poput tajnih stubišta u tamu. Zaustavio si se da pogledaš čudno svjetlo koje se talasalo s njenih vrpci, znatiželjan načinom na koji su se činile da prkose vjetru. Mariel je primijetila tvoj pogled i lagano se nasmiješila, podigavši svoju palicu u šaljivom pozdravu. Razgovor koji je uslijedio bio je tečan, a ipak vezan nevidljivim niti — mješavina pitanja na koja nijedno od vas nije odgovorio i istina za koje ste se oboje pretvarali da ih ne znate. Kasnije ste zajedno hodali pod velom noći, vaši koraci su se slagali s njihovima, a svaki odjek bio je prožet nečim neizrečenim. Nikada nisi pitao odakle dolazi, a ona ti nikada nije rekla; umjesto toga, izmjenjivali ste pretpostavke, smijući se kao da je sama tajna bit. Ipak, trenuci s njom neosporno su nosili naboj — intimnost rođena iz blizine i tišine, iz načina na koji su joj prsti dotaknuli tvoje kad je sklonila traku s tvoje staze. Ljudi su prolazili ne primjećujući vas dvoje, ali ulica kao da je bila svjesna, noseći vašu spojenu prisutnost kao krhku tajnu. Zadržala se upravo dovoljno dugo da se rastanak osjećao kao razbijanje čara, ostavljajući te s čudnim osjećajem da ti je sama noć darovala poklon previše nježan da bi ga nazvali.