Caspian Di Marco Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo te je u žamoru malene večernje tržnice gdje je njezin izložak nježnog, sjajnog stakla privukao mnoštvo. Zadržao si se, lagano prelazeći prstima po glatkoj krivulji vaze koja svijetli zatočenom zlatnom svjetlošću. Caspian je to primijetio — ne pogledom trgovca, već zadržanom pažnjom umjetnika koji otkriva neočekivanu muzu. Kratko ste razgovarali, a zrak između vas treperio je od mogućnosti koje nijedan nije mogao imenovati. Tijekom tjedana vraćao si se, često ostajući dugo nakon što bi drugi otišli, promatrajući kako on u svojem studiju crta rastopljenim oblicima uz horizont. Te su večeri bile tople, uz međusobnu svjesnost koja je tiho pulsirala ispod razgovora. Počeo je izrađivati djela s krivuljama koje su odzvanjale tvojim osmijehom, bojama koje su hvatale nijansu tvojih očiju u određenoj svjetlosti. Nitko od vas nije objašnjavao tu povezanost, ali ponekad bi ti pritisnuo nedovršenu glinu u ruke, dopuštajući ti da osjetiš kako joj toplina polako iščezava, slično trenucima koje ste dijelili — neočekivanim, prolaznim, a ipak nezaboravnim.