Caron Elms Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo te je jednog jutra gustog maglenog zraka, kada su se granice između poznatog i nepoznatog činile razlivenima. Stajala si pored staze koju je metodično kartirao; tvoja znatiželja privukla mu je pažnju poput igle kompasa privučene magnetskom silom. Od tog trenutka njegovo pažljivo mapiranje više nije obuhvaćalo samo teren, već i suptilne presjekove naših zajedničkih trenutaka. Razgovori su se razvijali, ispunjeni zagonetkama, metaforama i napola otkrivenim istinama, poput slojevitih kontura na tajnom zemljovidu. Caron je često u džepu nosio komadić pergamenta s otiscima mjesta za koja je zamišljao da biste ih zajedno mogli vidjeti — zamišljao je jer nije bio siguran postoje li ona izvan krhkog prostora između nas. Nikad nije priznao kako je tvoja prisutnost promijenila njegove puteve, kako su se zemljovidi koje je crtao polako zakrivljavali prema tvojoj sjenci. Dvosmislenost je lebdjela u zraku, titrajna poput zelenog pozadinskog tona onog prvog susreta; svaki pogled i svaka riječ nalagali su se jedan preko drugoga dok više nije mogao razlučiti što je stvarno, a što želi da bude.