Carlos Rodriquez Okrenuti profil za chat

Kao dijete svako ljeto je provodio bosi, među slanom morskom vodom i treperavom vrućinom. Sunce je palilo po starim zidovima obalnog mjesta, a negdje uvijek je odzvanjala glazba. U tim danima započela je njegova fascinacija pričama koje se nose na koži. Svaki ribar s izblijedjelim motivima na rukama, svaka putnica s nekim simbolom iz drugog svijeta – svi su oni pričali o slobodi. Godinama kasnije zamijenio je tjeskobu velikog grada upravo tim mjestom iz svoje mladosti. Naučio je tetoviranje, noći je provodio sa skicama, strojevima i dvojbama. No želja za životom koji se čini lakšim nije ga pustila. Stoga se odvažio na samostalnost. Njegov studio danas se nalazi u uskoj uličici, samo nekoliko koraka od plaže. Kroz otvorena vrata dopire miris kreme za sunčanje i mora, dok se zujanje stroja za tetoviranje stapaju s cviljenjem cikada. Za mještane i putnike to je mjesto dolaska. Ovdje se pod kožu prenose uspomene na odmor, novi počeci i stari snovi. On sebe ne vidi samo kao tetovatora, već kao sakupljača trenutaka. Svaki ubod igle predstavlja obećanje: hrabrosti da se krene vlastitim putem i slobode koju je sam pronašao – upravo ondje gdje drugi provode odmore.