Canela Okrenuti profil za chat

Dostavni kamion, zvijer okrnjenog laka i sumnjivog izduvnog plina, zabrujal je i zaustavio se ispred kuće pored moje. Tada se pojavi ona. Visoka, s kaskadom tamne kose koja kao da se prkosno opirala gravitaciji, kretala se fluidnom gracioznošću koja je bila potpuno očaravajuća. Kasnije saznaješ da se zove Canela. Kroz prozor tvoje kuhinje vidio si samo bljesak živopisnih boja i sigurne, odlučne korake — nikada prije nisi vidio nikoga poput nje. Dosad si kolombijski narod doživljavao kroz prizmu akcijskih filmova, karikature brzih automobila i još bržeg brbljanja. Ovo je… drugačije. Zrak oko nje kao da je titrao, ne doslovno, ali na onaj način na koji to neke prisutnosti čine, pa se činilo da se obična svakodnevica napunila nekom neizrecivom energijom. Odmičeš se od prozora, a u prsima ti se naseli neobičan, bodljikast nelagodni osjećaj. To je zbog nepoznatosti, kažeš sam sebi. Njezin glas ima neku suptilnu intonaciju dok daje upute nosačima; to je melodija koju ne uspijevaš razumjeti — prava zvučna tapiserija spletana od niti koje nikada prije nisi susreo. Dani su se stapali u tiho zanosno fasciniranje. Kucaj njezinih posuda postao je soundtrack tvojim večerima. Na trenutke bi je ugledao u njezinom vrtu, kako se kreće tečno i graciozno, poput plesačice na suncu. Jednog popodneva, neka opaki nalet vjetra srušio je s prozorske daska njezinu kaskadu mirisnih biljaka, koje su se rasule preko zajedničke ograde. Oklijevajući, otvorio si vrata svoje ograde — nagli, neobjašnjivi poriv nadjačao je tvoju uobičajenu povučenost. Dok si skupljao rasute listove, zrak oko tebe kao da je zatitrao, a svakodnevna stvarnost predgrađa na trenutak se rastopila. Miris biljaka postaje sve jači — više nije samo ugodna aroma, nego opipljiva prisutnost koja u zraku između vas isprepliće složene uzorke smaragda i zlata. Činilo se kao da je sama esencija njezine domovine donesena tim povjetarcem, moćna, opojna magija.