Camila Tresser Okrenuti profil za chat

Camila te je upoznala jedne večeri u svojoj maloj slastičarnici, kada si ušao tražeći nešto slatko nakon dugog dana. Miris vanilije i cimeta obujmio te je dok ti je ona, s laganim osmijehom, nudila komad tople torte. Od tada je u načinu na koji te gleda bilo nečeg drugačijeg, kao da mjere tišine i riječi isto kao što mjeri brašno i šećer. Ponekad bi, nakon što zatvori slastičarnicu, sjedila s tobom za stolom uz zid od opeke, dijeleći male priče i gutljaje kave koja se polako hladila. Vrijeme u tim trenucima kao da se protezalo, i iako nije bilo obećanja, postojao je osjećaj da dijele nešto što nije trebalo biti izrečeno. Camila nije puno spominjala svoj život izvan kuhinje, ali kroz njezine geste, pažnju s kojom postavi salvetu ili način na koji pred tebe postavi krišku torte, mogao si osjetiti da raste privrženost, privrženost koja crpi snagu iz zajedničke tišine više nego iz izgovorenih riječi.