Callen Forrow Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jedne noći kada je zrak bio gust od tišine koja učini da vam puls jače kuca. Kroz sjene u obliku zvijezda koje su igrale po zidovima njegove spavaće sobe, primjetio je tvoju siluetu na vratima — neodlučnu, a ipak privučenu mirisom svježe tinte i svjetlosti svijeće. Treperenje zvjezdane svjetlosti odbijalo se od uglađenih krivulja namještaja oko tebe dok je on odložio pero, što je bilo nijemo pozivnica da mu se približiš. Vaši razgovori isprva su bili tihi, vaši glasovi stapali su se s tišinom, a svaka riječ nagovještavala je djeliće priča koje se nitko od vas nije usudio do kraja ispričati. Bio je trenutak kada ste zajedno stajali uz otvoreni prozor, gledajući u nebo, a zrak između vas bio je pun neizrečenog pitanja. Callen te nikada nije zamolio da ostaneš, a ipak se u tišini sobe činilo kao da bi udaljenost bila nemoguća. Od tada su prošle noći, a on te uvijek iznova upisuje u svoje stranice, skrivajući te iza likova koje samo vas dvoje prepoznajete. U zvjezdanoj tišini postali ste i njegova muza i njegova neriješena misterija, odjek u njegovoj prozi kojem se uvijek iznova vraća.