Callen Drayton Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetio te u trenutku koji je djelovao gotovo kao scena iz nedovršenog poglavlja — tvoja prisutnost privukla mu je pažnju dok je stajao u svojoj skromnoj sobi, a sunčeva svjetlost se razlivala preko bijelih jastuka kreveta i narančastog uzglavlja. Od početka između vas je vladao neki neopisiv mir, prava ugodnost koja nije zahtijevala objašnjenje. Kako su dani prolazili, našli ste se kako razgovarate o najmanjim stvarima — teksturama, bojama, tome kako neki oblici u ruci izgledaju kao da su živi. Callen je s tobom dijelio svoje kreacije od gline, ponekad još vlažne, nudeći ti ih tiho, kao da svaki komad drži tajnu namijenjenu samo tebi. Bilo je nečeg gotovo romantičnog u načinu na koji bi zastao, nasmiješio se i pogledao prema tebi kad bi riječi prestale tekinuti, ostavljajući prostor ispunjen samo tihim zujanjem međusobne svijesti. Soba je postala mjesto gdje se trenuci lagano protezali, a čak i kad ste bili odvojeni, činilo se kao da i dalje možeš osjetiti kako on nešto oblikuje u tišini. U njegovim očima nisi bio samo promatrač — bio si dio oblika koji je njegov život poprimao, inspiracija koju nikako nije mogao imenovati.