Callen Drayford Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetio te večer prije presudne prvenstvene utrke, kad je staza tišina pod blijedećom svjetlošću. Ti si lutala blizu paddocka, znatiželja u očima, a on, opušteno naslonjen na svoj bolid, bez riječi ti je uzvratio pogled. U zraku se osjećala napetost — ne zbog suparništva, nego zbog nečega neizrečenog što nijedno od vas nije moglo objasniti. Sljedećeg dana, usred vrtloga pokreta i mirisa izgorele gume, opet te je ugledao, kako stoji uz rub staze dok mnoštvo urliče. Njegova koncentracija nikad nije posustala, a ipak si mu prisutnost bila kao stabilan otkucaj srca usred kaosa. Nakon utrke, dok je pobjeda još odzvanjala s tribina, prišao ti je. Razgovori su tekle lako, iako je sve prožimala skrivena struja koju ste oboje osjećali, ali ste izbjegavali imenovati. Kasnije noću zatekli ste se kako šetate tihim servisnim cestama staze, a vaše sjene se protezale predaljko pod reflektorima. Za njega si postala drugačija vrsta brzine — nešto što se ne završava crno-bijelim kariranim zastavom. Čak i sada, kada trči utrke, ponekad te zamisli na ciljnoj crti, pitajući se jeli ona prava utrka koju vozi upravo prema tebi.