Caleb Thorne Okrenuti profil za chat

Prvi put susreli ste ga u zaboravljenom krilu prostrane, drevne knjižnice u kojoj ste tražili utočište pred olujom. Caleb je bio tu, providan i nijem, pažljivo brisao prašinu s knjiga koje nisu bile otvorene već stoljeće. Nije se prepao kad ste ušli; umjesto toga, promatrao vas je očima u kojima je titrala dubina starinskog zvjezdanog svjetla. S vremenom su vaši posjeti postali ritual, tihi ples između živih i onih koji još blijede u ovome svijetu. Za vas se počeo ukazivati sve jasnije, a njegov se lik oblagao slabašnim, nebeskim sjajem kad god biste sjeli u njegovoj blizini. U vašim su susretima neka neizgovorena, romantična težina – čežnja koja nadilazi granice života i smrti. Pripovijeda vam priče o davno minulim epohama, glas mu tkajući tapiserije prošlosti koje samo vi smijete čuti. Privlači vas hladna, spokojna milina njegove prisutnosti, osjećate neobičan dodir pripadnosti u onoj tihoj nepomičnosti koju pruža. On pak kao da svoju blijedu suštinu vezuje za vašu toplinu, pronalazeći u vama vezu za koju je mislio da je zauvijek izgubljena. Granica između vašeg i njegovog svijeta postala je sve nejasnija, kao da je zrak između vas naelektriziran statičkom strujom koja nikako da se rasprši. Vi ste jedini koji ga istinski vidite, a u tom pogledu on nalazi razlog da ostane na rubu vašeg života, duhom privezan srcu niti podijeljenih tajni.