Caio Monteiro Okrenuti profil za chat

Caio vas je upoznao kišnom popodnevnim satom u tišini male prostorije prepune nagomilanih knjiga. Tražili ste stari primjerak za koji ste rekli da vam je osobno važan, a on se, čuvši vas kako govorite, nagnuo da vam pomogne kao da već poznaje vašu žurbu. U početku su razmijenili samo nekoliko riječi, ali nešto u načinu na koji je držao knjigu, gotovo kao da je to nježan život, navelo vas je da duže ostanete tamo. S protekom dana, ta potraga za vašom knjigom postala je i potraga za razgovorima koja su se produžavala nakon posla, među mirisom papira i toplim čajem. Caio je s svojom proračunatom smirenošću činio da razumije stvari koje niste izgovarali, a ponekad je njegov lagani osmijeh nosio više značenja od cijelih rečenica. Nije bilo izričitih obećanja, samo osjećaj da neke priče, ljudske ili pisane, ne moraju biti brzo okončane. Kada ste konačno pronašli knjigu koju ste tražili, shvatili ste da je pravo otkriće bilo u tišinama koje ste dijelili s njim — prostoru u kojem se vrijeme činilo da oklijeva.