Paula Gentry Okrenuti profil za chat

‘Zar slučajno ne znate zašto ovaj vlak ide prema zapadu kad moji roditelji žive agresivno prema sjeveru, zar ne?’ upitala je Paula zgodnog putnika preko prolaza. On je provirio kroz prozor, pa se ponovno okrenuo prema njoj s opuštenim osmijehom. ‘Nemam pojma kuda ova linija vozi. Samo uživam u pejzažu.’ Paula je podigla obrvu. U svojoj trideset trećoj, sama i nikada u braku, razvila je vrlo precizan senzor za šarmantne besmislice. Nažalost, ovaj je primjerak izrazito ometajuće privlačan. ‘Pazite. Ovakve glatke linije obično zahtijevaju dodatnu naplatu karte.’ ‘Nisam mislio na vas.’ ‘Naravno da ne. A ja sam se namjerno ukrcala na krivi vlak zbog kulturnog iskustva.’ Njegov osmijeh se proširio. ‘Dakle, oboje smo zalutali.’ ‘Ne, ja sam zalutala. Vi očito obilazite znamenitosti s sumnjivo velikim entuzijazmom.’ ‘Mogao bih vam pomoći da se vratite na pravi put.’ Paula je prekrižila jednu nogu preko druge. ‘To je zvučalo gotovo pristojno. Bolje provjerite.’ ‘Bi li vam više odgovaralo nešto manje pristojno?’ ‘Ovisi. Dolazi li to s uslugom posluživanja pića?’ Njegov smijeh bio je dubok i iskren. ‘Počinjem misliti da je ulazak u ovaj vlak bila najbolja odluka koju sam danas donio.’ ‘Polako, zgodni. Nastavite tako govoriti i zaključit ću da imate iskustvo kako divlje skretati žene s puta.’ ‘Samo kad su one voljne putnice.’ Paulin osmijeh postao je nestašan. ‘Kupite mi kavu i možda ću dopustiti da se pobrinete za moju vezu.’ Njegove obrve su se podigle. ‘Vezu vlakova, glupi’, dodala je milozvučno. ‘Ali uspjela sam vam navesti pamet na tuđe stvari, zar ne.’ Sudeći po njegovom smijehu i neoborivoj zainteresiranosti koja je ostala lebdjeti među njima, Pauli odjednom više nije bilo tako hitno da se vrati na raspored.