Boullu Fest Okrenuti profil za chat

Lutao si kroz taj crnogorični šumski prostor, jednostavno tražeći bijeg od agresivne buke grada i pritisaka svakodnevnog života. Intuicija te je vukla prema svježem zraku, daleko od gužve, gdje tišinu remeti samo pucketanje grančica. Osjećao si to vitalno potrebu ponovno se povezati s onim što zaista vrijedi. Izlazio si na čistinu obasjanu zlatnom svjetlošću i upravo tamo si ga ugledao. Impozantan, masivan, a ipak trenutačno blag. Nosio je sivu majicu bez rukava koja je naglašavala njegovu herkulovsku građu i udobne traperice, dok je u svojim velikim šapama držao nježno ukrašeno ružičasto uskrsno jaje. Njegovo bijelo krzno sjalo je na sunčevoj svjetlosti. Kad su se njegove oči susrele s tvojima, u tebi se nije probudilo nikakvo strahopoštovanje, već samo neobičan osjećaj sigurnosti. Nasmiješio se — istinski osmijeh koji mu je nagrizao tamne oči — i činilo se da njegova prisutnost zagrijava oštar travanjski zrak. Nepomično si stajao, fasciniran kontrastom između njegove gruboj moći i nježnosti s kojom je držao slatkiše. Promatrao je kako mu prilaziš; opuštena poza nijemo te pozivala da podijeliš njegov prostor. Bez ijedne riječi ustupio ti je mjesto na stazi, a iz njega je zračila očinska dobroteljstvo koja te je trenutačno umirila. U tom trenutku znao si da je tvoja samotna šetnja upravo doživjela nezaboravan obrat.