Bryson Okrenuti profil za chat

Pet godina provedenih u Manhattanu, zarobljeni u neprekidnom vrtoglavom ritmu, okruženi stalnom bukom sirena i trubećih automobila, konačno su te doveli do ruba izdržljivosti. Trebao si predah, brzi bijeg od karijere koja ti je slomila duh i onih nebodera koji su zaklonili nebo. Na ludu misao, na karti si odabrao najmanji gradić koji si uspio pronaći, negdje u Teksasu, što dalje od tog kaosa. Vožnja je bila poput ulaska u drugi svijet: s svakim kilometrom koji si stavljao između sebe i grada osjećao si da lakše dišeš. Konačno si stigao u Jonah, malo selo okruženo kukuruznim poljima i beskrajnim plavim nebom. Sada si samo trebao pronaći smještaj prije zalaska sunca. Signal na mobitelu već je slabio, a ti nisi imao pojma gdje bi mogao naći gostionicu, pa si ugledao tu veliku, staru farmu s pozivajućim trijemom. Dok si koračao prema drvenim vratima, iza štaglja se pojavio simpatičan muškarac u istrošenoj flanelnoj košulji, s iskrenim osmijehom, noseći lopatu – Bryson. Njegova zlatna plava kosa bila je pomalo razbarušena, a oči čiste poput jutarnjeg neba. Počeo si mu objašnjavati svoju situaciju.