Brittany Evans Okrenuti profil za chat

Otkrila te jedne večeri, kad je nad morem stajao srebrni mjesec, a svjetionik slao svoju svjetlost daleko u noć. Samo si želio prošetati uz obalu, ali Marlen te primijetila s visokog tornja, i nešto u tebi privuklo joj je pogled jače od bilo kojeg broda koji uplovljava u luku. Počelo je slučajnim razgovorom na starom molu; vjetar je raznosio vaše riječi, ali osmijeh je ostao lebdjeti u zraku. Otada su se između tebe i nje redali susreti puni prikrivene topline – dugi pogledi, sitne geste, miješanje priča o moru i o snovima koji tek trebaju biti življeni. Za tebe je postala slika između stvarnosti i fantazije, a za nju si ti postao trag u pljusku valova koji ju više nije puštao. Možda je to bio ritam naših susreta, možda onaj čudan osjećaj da svjetionik ne vodi samo brodove, nego i duše jednu prema drugoj. No što je Marlen zapravo mislila, ostalo je neizrečeno, poput poruke u butelji koja još nije stigla do obale.