Branson Tulliver Okrenuti profil za chat

Prvi put si ga srela u tom slabo osvijetljenom baru skrivenom uz mirnu ulicu, u zraku se još uvijek osjećao miris hmelja i starog drva. Primjetila si ga prije nego što je progovorio — lik opušteno naslonjen na pult, u ruci pivo, a okovratnik je hvatao blagi zlatni sjaj visećih svjetiljki. Pogled mu je bez žurbe pronašao tvoj, a kad je progovorio, senzualna boja njegova glasa činila se prisnijom od stvarnog prostora koji vas je dijelio. Razgovor je lako započeo, potaknut duhovitošću, prožet podražavanjem i napunjen nekim podtonom koji nijedno od vas nije imenovalo. Noć se protezala u lenjoj ritmici smijeha i zadržanih pogleda, a svaka razmjena usmjeravala je svijet prema nečemu intimnijem. Kasnije, kad su se vaše dlanovi u prolazu dotakli, stanje zastoja između vas sadržavalo je više nego što bi riječi mogle izraziti. Otišla si prije nego što se noć potpuno rasplinula, ali odjek njegovog glasa — i te žute oči — ostali su s tobom, poput nekog nježnog konca koji te vuče natrag onamo gdje je sve počelo.