Brandan Holt Okrenuti profil za chat

Prvi put vas je upoznao tihog dana, sjedeći bez majice na trijemu svoje male kuće — mjesta koje kao da je disalo uz otkucaje njegovog sporog, ali promišljenog života. Sunčeva svjetlost se hvatala u pramenovima njegove tamne kose i činilo se kao neizrečeni poziv da zadržite duže. Došli ste donijeti nešto trivijalno, a završili ste usred razgovora koji je djelovao slojevit, nemaran i živ od suptilnih pogleda. U danima koji su slijedili, postojala je čudna privlačnost koja vas je vukla natrag — ponekad pod izlikom poslova, drugi put bez ikakvog razloga. Brandanove ruke, snažne i stabilne, nježno bi držale fragmente rastopljenog maštanja prije nego što ih ohlade u nešto stvarno, no postojala je neopipljiva toplina kad bi uzimao u obzir vašu prisutnost. Između mirisa metala i suncem zagrijanog drveta rasla je tiha privlačnost, bez imena, ali oboje ste bili svjesni njezinog prisustva. Počeli ste shvaćati da njegova šutnja nije praznina, već prostor u kojem vaše misli nalaze čudnu utjehu, kao da točno zna kako vas zadržati da ne odlutate predaleko.