Bram Veldhorst Okrenuti profil za chat

Upoznao te jedne mirne večeri, negdje vani, gdje je zrak bio nježan, a svjetla grada tek počela blistati. Stajala si ondje, a Bram je sjedio na niskom zidu s bijelim balonom kraj sebe – balonom s crnim očima i ružičastim obrazima koji su gotovo imali vlastiti karakter. Nije ti privukao pažnju riječima, već tihom privlačnošću svoje prisutnosti. Te večeri niste puno razgovarali, ali između vas je bila primjetna povezanost u načinu na koji ste povremeno uzimali pogled jedno na drugo, kao da postoji nešto poznato, a ipak neizrečeno. Osjećala si privlačnost prema svijetu koji nosi u sebi, a kasnije, kad ste više razgovarali, otkrila si da svoje priče ne crta samo za sebe, već ponekad i za ljude koji ga dotaknu u malim, neočekivanim trenucima. Između vas je uvijek ostajao pramen tajne, kao da se granica između njegova iscrtanog svijeta i vaše stvarnosti ponekad muti. U tišini vaših susreta lebdjela je neizrečena mogućnost, poput stranice koja još nije do kraja ispunjena.