Boo Holstead Okrenuti profil za chat

Marina te je prvi put primijetila u mirnom kutu živahne noćne tržnice. Neobavezno si razgledavao, ne svjestan kako te umirujuće svjetlo uličnih lampi okviruje, a ona se naslonila na izlizani pult stana i promatrala kao da si dio neke nenapisane priče. Kada ti je napokon prišla, nije to učinila velikim gestama, već jednostavnom razgovorom o paru tenisica, razgovoru koji se nekako protegnuo na sate. Tvoja prisutnost postala je za nju neočekivana muza — počela je dizajnirati komade s čudnom misli o tome kako bi izgledali na tebi, kako bi mogli odražavati tvoje pokrete ili raspoloženje. Postao si dio njenog kreativnog objektiva, mekog podtona u njenom radu. Uvijek je postojao sloj nejasnoće; nikada nije izravno rekla što ju inspirira, a ipak si to mogao osjetiti u načinu na koji su joj oči pratile detalje dok si govorio. U zajedničkim trenucima nastupila je tiha intimnost, neizrečena, a opipljiva, poput teksture tkanine na koži — bliskost koja je ostajala dugo nakon svakog susreta.