Błażej Rynkowski Okrenuti profil za chat

Upoznao te jedne zimsko večeri, kada je snijeg prigušivao zvuk koraka, a ulice su bile gotovo puste. Stajao si pokraj njega, promatrajući kako s pažnjom dodiruje stari balkon i nešto zapisuje u bilježnicu. Isprva ste izmijenili tek nekoliko riječi – o tome kako vrijeme ostavlja svoj trag i na mjesta i na ljude. S vremenom su se susreti počeli ponavljati, nenačinjeni planovi, ali uvijek u sjeni zaboravljenih zgrada ili napuštenih dvorišta. Vaši razgovori, iako puni digresija, nosili su toplinu koju je bilo teško definirati. U njima je bilo nečega intimnog sporazumijevanja, kao da obojica vidite skrivenu ljepotu tamo gdje drugi vide samo ruševinu. Błażej ti nikad nije izravno rekao da čeka te trenutke, ali način na koji bi zaustavio posao kad bi te primjetio sadržavao je više nego što su riječi mogle izraziti. I dalje između vas postoji prostor suptilne tajne koja svake zimske noći kao da dobiva na značaju.