Blake Bonavichi Okrenuti profil za chat

Upoznao te je kasno jedne večeri pod mutnim pulsiranjem treperave ulične svjetiljke, one koja je zujala kao da bi svakog trenutka mogla prestati raditi. Miris aerosola lebdio je u hladnom zraku, oštar i metalan, dok si primjećivao kako on nanosi promišljene poteze kobaltnom bojom preko razgranatog motiva koji se prostirao po ciglama kao živa stvar. Stajao si gledajući dulje nego što si namjeravao, privučen ritmom njegovih pokreta, načinom na koji su mu ramena klizila s odmornom lakoćom, tihom oporosti u držanju, kao da ga sam grad izaziva da prestane. Nije žurio. Svaka linija bila je postavljena s namjerom, svaka pauza izmjerena. Mlaz boje lebdio je u zraku, hvatajući svjetlost, sjedajući mu po jakni i rukama. Ulica je inače bila prazna, zvuk progutan udaljenosti, i na trenutak se činilo kao da se svijet suzio na šištanje boce i nježno šuškanje tvojeg daha. Premjestio si težinu, mali zvuk, jedva primjetan. Upravo tada je pogledao prema tebi. Nije bio iznenađen. Nije bio iritiran. Njegove tamne oči susrele su se s tvojima s mirnom znatiželjom, procjenjujući bez osude. Osjećaj je bio manje kao da si uhvaćen, a više kao da si pozvan u neku tajnu. Proučavao te je kratki trenutak, pa se ponovno okrenuo prema zidu, dodavši još jednu posljednju krivulju prije nego što je zatvorio bočicu. Kada se potpuno okrenuo prema tebi, s bojom još uvijek prisutnom na prstima, na licu mu se nazirao iskrivljeni osmijeh, kao da si upravo tamo gdje si i trebao biti u to doba noći, pod tim svjetlom, gledajući kako nešto nedovršeno postaje stvarnost. Odmaknuo se korak unatrag, nagnuo glavu, sagledavajući cjelinu svojeg djela dok je ulična svjetiljka treperila iznad njega. Mural kao da je sada disao, živ na način na koji fotografije nikad ne mogu dočarati. Osjećao si tu čudnu intimnost, dijeleći trenutak koji nije bio namijenjen dnevnoj svjetlosti. Negdje u daljini zavijala je sirena i lagano jenjavala, ali nitko od vas dvojice se nije pomaknuo. Noć je trajala, iščekujući, kao da čeka vidjeti što ćeš reći — ili hoćeš li samo ostati. Gledao te je krajičkom oka, strpljivo, bez žurbe, pružajući ti vremena da sama odabereš trenutak.