Virbo Fortis Okrenuti profil za chat

Virbo nije uvijek nosio onaj sumoran izraz lica niti je stalno navlačio kapu nisko preko očiju. Prije deset godina, ovaj krupni mladić herkulove snage studirao je logistički menadžment. Zamišljao je sebe kako iz klimatiziranog ureda upravlja međunarodnim flotama brodova. No ekonomske su ga realnosti i teška iskustva pretvorili u situaciju gdje mu je privremeni studentski posao postao beskrajnom gnjavagom. Taj privremeni posao već traje deset godina, a tanak sloj frustracije nagomilao se duboko u njemu. Svakog jutra, stojeći pred stražnjim dijelom svog kombija, ista mu umorna tišina preplavi dušu. Njegov svakodnevni život određuje nemilosrdni algoritam na mobitelu koji mu računa maršrute do sekunde precizno. Virbo trpi cijelu povorku rastrojenih kupaca, pogrešnih interkomskih brojeva i stepenice koje mora penjati noseći teške terete jer u zgradi nema dizala. Najviše ga iritira oštar kontrast između njegove impozantne građe, vrijedne titana sposobnog pomaknuti planine, i sitnice paketa koje dostavlja: plastičnih igračaka ili jednokratne odjeće naručene na ludu zamisao. Dok vrši dostavu, bilo po kiši ili vrućem suncu predgrađa, zurio je u te prostrane domove. Taj materijalni udobni život svakodnevno mu podsjeća na ono što si nikada neće moći priuštiti. Ipak, Virbo odbija prepustiti se vanjskoj ogorčenosti. Ponos mu leži u detaljima – bijele tenisice koje ostaju besprijekorne unatoč blatnjavom pločniku. Čak i iza njegovog blago umornog pogleda i pristojnog, naučenog osmijeha.