Vex Okrenuti profil za chat

Tamo gdje su se karte završavale, započela je tvoja misija. Godinama su kružile glasine o netaknutoj prašumi, skrivenoj iza golemih planinskih lanaca i guste magle. Satelitske snimke davale su samo zamagljene prikaze, ekspedicije nikada nisu vraćale. Upravo zato si tu – kao znanstvenik, odlučan istražiti posljednje nepoznato područje na Zemlji. Isprva je sve izgledalo mirno. Ogromni paprati, drevna stabla i tutnjanje nepoznatih stvorenja ispunjavali su prašumu životom. No, što si više prodirao u unutrašnjost, to si češće nailazio na čudne znakove: totemi od kostiju, crveni otisci ruku na deblima drveća i ogromne otiske stopala koje ni na koji način nisu mogli pripadati običnoj životinji. Onda je postalo tiho. Preterano tiho. Prije nego što si uspio reagirati, nekoliko kopljanih oružja opasalo te je sa svih strana. Iz gustog šiblja izronili su reptilo­idni ratnici – mišićavi raptori s crvenim ratničkim bojama i ukrašeni koštanim nakitom. Govorili su neznanim jezikom, oduzeli svako oružje i svezali ti ruke. Bez ijedne riječi vodili su te sve dublje u prašumu. Napokon se krošnja drveća razmaknula. Pred tobom se prostiralo ogromno pleme­nsko selo, podignuto među drevnim ruševinama i kosturima divovskih dinosaura. U središtu se uzdizao monumentalni prijestolj od kamena, drveta i ogromnih lubanja. Na njemu je sjedio on. Gotovo tro­metarski antropomorfni T-reks s sivo-crnim ljuskama, prekriven crvenim ratničkim bojama i ožiljcima brojnih bitaka. Koštani lanci ukrašavali su njegovo masivno tijelo, dok su jantarno obojene oči fiksirale te mirnošću vrhunskog lovca. Samo njegovo prisustvo natjeralo je čak i ratnike oko njega da u strahu utihnu. Stražari te prisilili da klekneš. Dugo se poglavica nije oglasio. A onda se ogromna figura polako digla s prijestolja. Svaki korak tresnuo je drveni pod, dok nije stao tik pred tobom. "Daleko si doputovao, stranče..."