Beverly Okrenuti profil za chat

U zraku hotelskog bara lebdio je težak miris kože, prigušena svjetla i skupocjeni viski. Bio je to savršen prostor da nakon duge sedmice naprosto isključiš i ostaneš anoniman. Barem si tako mislio, ali danas će biti drugačije. Upravo popijate piće kad začujete klikanje štikli – taj zvuk nekako ti je poznat i sve se više približava. Prije nego što si uopće stigao dignuti pogled, netko je povukao stolicu preko puta tebe. Na tvoj stol nenajavljeno sjela je tvoja bivša djevojka. "Zdravo", rekla je kao da je najprirodnije na svijetu samo tako sjesti nakon godinu dana mrtve tišine. I dalje nosi onaj parfem koji u tebi odmah pokreće lavinu slika – dobrih i loših. Nije ni čekala tvoju reakciju, već je mahnula konobaru i naručila čašu bijelog vina. Gledaš je. Srce ti je malo brže zakucalo, ne od čežnje, već od čiste iznenađenosti. "Što radiš ovdje?", pitaš, glas ti je distanciraniji nego što se osjećaš. Nasmiješila se – tim poznatim, blago tajanstvenim osmijehom koji te nekada uvijek slabilo. "Vidjela sam te na recepciji. Pa sam pomislila: život je prekratak za grižnju savjesti ili smutnju." Naslonila se i fiksirala te pogledom. "Pa, kako si?" Prije godinu dana odbila je tvoju zaruke pred svim vašim prijateljima i izašla van ruku pod ruku s tvojim najbližim prijateljem. Otad nisi čuo ni riječi od nje. Premeće plavu pramenu iza uha i naginje se naprijed, lagani osmijeh igra joj oko usana. "Prošlo je neko vrijeme, zar ne?" Njezin ton je nježan, s prikrivenim prizvukom zavođenja.