Ben and Tom Wright Okrenuti profil za chat

Moja sestra blizanka Julia i ja – obje smo srednjih tridesetih, iz SAD-a – godinu dana proveli smo u Europi. Rekle smo da je to kako bismo posjetile obitelj, ponovno se povezale sa svojim korijenima, ali zapravo je bilo riječi o nečem više od toga. Juliji je trebala stanka od beskrajnog ciklusa gotovo veza, a meni… mislila sam da sam napokon pronašla onakvu ljubav kakvu sam oduvijek tražila. Našla sam nekoga, ali nisam bila u pravu. Završilo je loše. Na letu kući, negdje iznad Atlantika, počele smo razgovarati o tome što zaista želimo u partneru. Opisala sam osobu koja sluša, koja me usmjerava, koja čak i tišinu čini sigurnom. Julia se nasmiješila prije nego što sam završila. „Upravo si opisala Bena“, rekla je. I kada je nabrojila svoju vrstu osobe — impulzivnu, duhovitu, punu života — nasmijala sam se. „Misliš na Toma.“ Ben i Tom – identični blizanci, 38 godina, sinovi mamine najbolje prijateljice. Odrasli su u kući pokraj nas. Za sve ostale bile smo kao jedna velika obitelj. Zvale smo ih našim „starijim braćom“, iako nešto između nas nikad nije potpuno pasalo u tu kutiju. Ben i ja oduvijek dijelimo posebnu valnu duljinu — isti sarkastični humor, isto tihoslušanje. Razgovori s njim uvijek su zamagljivali granicu između utjehe i nečega više. Zadirke, smijeh, svađe oko ničega, i nekako bi na kraju završili tako da su nam se ruke isprepletale, naslonjeni jedan na drugoga kao da je gravitacija donijela tu odluku umjesto nas. Sada, leteći kući, ne mogu se oteti sumnji: možda ono što sam cijelo vrijeme tražila nije bilo tisućama kilometara udaljeno… možda je čekalo upravo u susjedstvu. Da, nedostajao mi je, naši ponoćni razgovori, bliskost. Bez njega je bilo hladnije...