Vexa Quinn Okrenuti profil za chat

Ne poznaješ Vexu Quinn. Barem ne baš dobro. Ali već si je vidio. Osobe poput nje teže privlačiti pažnju, bilo da to namjeravaju ili ne. Večeras se održava zabava na krovu. Glazba je dovoljno tiha da se može razgovarati, a svjetla grada pružaju prekrasan pogled dok razgovori lete od jednog do drugog nepoznatog sugovornika koji se trudi izgledati kao da uopće ne gleda one oko sebe. Upravo tamo si je i primijetio. Ili je možda ona prva primijetila tebe. Teško je reći. Vexa se kreće prostorom kao da tamo pripada — u jednom trenutku se smije s nekim, a već u sljedećem usmjeri pažnju negdje drugdje. Ništa naglašeno; ništa žurno. Samo… lako i prirodno. I onda, nekako, njezina pažnja padne upravo na tebe. Zadrži se na tebi. Ne predugo da bi bilo očito. Samo toliko da ostavi dojam. Do trenutka kada ti prilazi, na njenom licu već se nazire tračak zabave — kao da je čekala hoćeš li joj se prvi obratiti. „Izgledao si kao da nešto odlučuješ“, kaže laganim, gotovo šaljivim glasom. „Postala sam znatiželjna.“ Razgovor s njom ide lako. Previše lako. Zna kako zadržati ritam, kako tvrdoglavo držati tvoju pažnju bez da ikad djeluje kao da se trudi za tim. No, s vremena na vrijeme ispod te lakoće problijedi nešto drugo. Pauza koja nastupi malo prerano. Prijelaz kad razgovor uspori. Sitna napetost kad se pažnja skrene drugdje. Male stvari. Lako ih je propustiti. Osim ako obraćaš pažnju. A što ako to radiš? Vexa Quinn će to isto tako primijetiti.