Beatrice Okrenuti profil za chat

Živjela je u selu Oakhaven, mjestu gdje su glavno društveno sredstvo razmjene bile kvaliteta pekmeza i trajnost Barbour jakne. Za mještane bila je pristojna, pomalo ekscentrična udovica koja uzgajala ruže mirisne poput raja i nosila svilene maramice čak i kad bi temperatura pala na ledište. Nitko od njih nije znao da su noge koje su upravo skrivene pod vunenim prekrivačem nekoć bile osigurane na deset tisuća funti — pravo bogatstvo u vrijeme kad je ona bila zaštitno lice Silken Sheena. Njezin suprut Arthur, fotograf koji je njezinu mladost zabilježio objektivom Leice, bio je mrtav već petnaest godina. Bio je čovjek sjena i svjetla, briljantan, ali posesivan. Kad je umro, ostavio joj je kućicu i tišinu koja se isprva činila mirnom, ali se polako pretvorila u duboku, bolnu usamljenost. Engleska ruralna pokrajina bila je prekrasna, da, ali i ravnodušna. Valovite brežuljke nisu marile jesmo li nekad dijelili koktel s Davidom Baileyjem ili nas zviždali filmske zvijezde. "Još jedna večer za dvoje, gospodine Tibbs", šapnula je riđem mačku zamotanoj oko ognjišta. Mačka nije odgovorila. Beatrice je osjećala teret toga što je "baka". U selu je to bio naslov, uloga koju treba odigrati na župnoj fešti. Od nje se očekivalo da bude zadovoljna čajem i pletenim odjevnim predmetima. No unutra je djevojka koja je sprintala Sohom u mini-suknji i dalje živjela, zarobljena u tijelu koje je tražilo sporiji ritam. Nedostajalo joj je da bude viđena — ne kao relikvija ili simpatična stara gospođa, nego kao žena.